Croatian Football

Ozren Podnar

HRVATSKA

Površina: 56.500 km2
Stanovnika: 4,45 milijuna
Glavni grad: Zagreb (900.000)
Valuta: Kuna

SAVEZ: HRVATSKI NOGOMETNI SAVEZ
ADRESA: Rusanova 13, 10000 Zagreb
PREDSJEDNIK: Vlatko Marković
TELEFON: + 385 (0)1 2361-555
TELEFAKS: + 385 (0)1 2441-500; 2441-501
E-MAIL: hns-cff[at]zg.tel.hr
INTERNETSKA ADRESA: www.hns-cff.hr/
OSNOVAN: 1912. (1991.)
PRIMLJEN U FIFU: 1941. (1992.)
PRIMLJEN U UEFU: 1992.
USPJESI REPREZENTACIJE: 1 polufinale Svjetskog prvenstva (1998.); 1 četvrtfinale Europskog prvenstva (1996.)
USPJESI KLUBOVA: 1 Kup sajamskih gradova (Dinamo Zagreb 1967.), 1 finale Kupa sajamskih gradova (Dinamo Zagreb 1963.), 2 polufinala Kupa kupova (Dinamo Zagreb 1961., Hajduk Split 1973.), 1 polufinale Kupa UEFA (Hajduk Split 1984.)

PREDSJEDNIK: Vlatko Marković
GLAVNI TAJNIK: Zorislav Srebrić

UDRUGA PROFESIONALNIH KLUBOVA 1. HNL
ADRESA: Ilica 31/2, 10000 Zagreb
TELEFON: + 385 (0)1 4833-500
TELEFAKS: + 385 (0)1 4833-600
INTERNETSKA ADRESA: www.prva-hnl.hr
PREDSJEDNIK: Damir Vrbanović (Dinamo)

Mala povijest hrvatskog nogometa

Hrvatska klupska natjecanja

Hrvatski su klubovi u jugoslavenskom prvenstvu igrali važnu ulogu, iako su ih pristrani sudački kriteriji i druge okolnosti u više navrata sprečavali osvojiti još poneki trofej. Hajduk je osvojio devet naslova prvaka i isto toliko Kupova Jugoslavije, dok se Dinamo diči sa sedam Kupova i devet prvenstava, računajući i titule Građanskoga, koje si Dinamo pripisuje kao pravni sljednik.

Ta su dva kluba raspodijelila i većinu trofeja u nezavisnoj Hrvatskoj od 1992. do danas. Dinamo je osvojio sedam prvenstava, a Hajduk šest, dok je jedini "uljez" bio NK Zagreb 2002. U Hrvatskom nogometnom kupu Dinamo dominira sa šest trofeja, ispred Hajduka s četiri te Rijeke, Osijeka i Inkera s po jednim. Hajduk je triput zaredom ponio i Hrvatski superkup, koji se nije redovno igrao, ali je nanovo zaživio početkom trećeg milenija.

Hrvatski klubovi u Europi

U prvim desetljećima od pokretanja europskih kupova, Dinamo i Hajduk imali ugledan status u Europi, no otkako je UEFA dozvolila najbogatijim klubovima iz Zapadne Europe gomilanje najboljih igrača, srušivši ograničenje korištenja inozemnih igrača, naši su klubovi pali u europsku sredinu, ili čak ispod nje. Dok je Dinamo tijekom šezdesetih bio pobjednik, finalist i polufinalist europskih kupova, a Hajduk polufinalist 1973. i 1984, hrvatski se predstavnici od devedesetih nikada nisu popeli do takvih visina. Najveći je uspjeh postigao Hajduk 1994/95, kad se probio do četvrtfinala Lige prvaka, nakon što je u grupi s Benficom, Steauom i Anderlechtom zauzeo drugo mjesto. U četvrtfinalu je poražen od kasnijeg pobjednika Ajaxa s 0:0 i 0:3. Četvrtfinale protiv Mallorce (0:0 i 1:3) je igrao i Varteks, u posljednjoj sezoni Kupa kupova 1998/99, prije no što je to natjecanje spojeno s Kupom UEFA. Izvjestan je uspjeh ostvario i Dinamo u sezonama 1998/99 i 1999/00, kad se pobjedama nad Celticom odnosno MTK-om uvrstio u prvu grupnu fazu Lige prvaka, a značajan je rezultat postigao i 1997, kad mu je plasman u grupnu fazu istog natjecanja promakao u posljednjoj minuti utakmice s Newcastleom. Iz te se godine pamte dvije pobjede s od 5:0, protiv Partizana u Zagrebu, te protiv Grasshoppersa u Zurichu. Nekoliko solidnih rezultata postigli su Osijek 2000/01 u Kupu UEFA, te Varteks iduće godine u istom natjecanju, ali od 1999. nijedan hrvatski klub nije dočekao proljetni dio natjecanja u europskim kupovima.

Reprezentacija, hrvatski ponos

Hrvatska je nogometna reprezentacija velik ponos hrvatskog sporta. Otkako se 1994. uključila u kvalifikacijski ciklus za Europsko prvenstvo 1996. u Engleskoj, uvrstila se na završnice tri velika međunarodna natjecanja, a uoči ljetne stanke 2003. još ima dobre izglede i za proboj na Europsko prvenstvo 2004. u Portugalu.

U četiri i pol kvalifikacijska ciklusa pretrpjela je samo četiri poraza, te je po ukupnom broju bodova osvojenih u kvalifikacijama jedanaesta, a temeljem postotka osvojenih bodova čak sedma u Europi! "Vatreni", kako ih zovu zbog borbenog temperamenta, odigrali su od 1990. niz utakmica od koje više od tuceta nosi epitet "povijesnih".

Počevši od prijateljskog dvoboja protiv SAD-a (2:1) i pogotka Aljoše Asanovića u jesen 1990, pa preko sjajne pobjede u Valenciji nad Španjolskom (2:0) na debiju Miroslava Blaževića, prvog velikog uspjeha u kvalifikacijama za Euro'1996 nad Italijom u Palermu (2:1), prve pobjede na završnici velikog međunarodnog natjecanja nad Turskom u Sheffieldu (1:0), pa neriješenog u Kijevu (slavni Bokšićev gol za 1:1) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998, do 3:0 nad Nijemcima u Lyonu, tragičnih 2:2 protiv Srba i Crnogoraca u kvalifikacijama za Euro'2000 i napokon pobjede nad Belgijom od 1:0 i još jednog plasmana na Mundial, opet zaslugom Alena Bokšića. Nova generacija hrvatskih reprezentativaca očitovala se u proljeće 2003. nizom od četiri pobjede, što u prijateljskim, što u natjecateljskim utakmicama.

Hrvatska na velikim natjecanjima

Hrvatska je reprezentacija nastupala samostalno tijekom Drugog svjetskog rata, uglavnom protiv Njemačke, Slovačke i Mađarske. Između konca Drugog svjetskog rata i godine uoči ostvarenja nezavisnosti nastupila je samo jednom, 1956. protiv Indonezije. Na svjetskoj se sceni pojavila opet u listopadu 1990. pobjedom protiv SAD u Zagrebu.

Budući da je prije ponovnog primanja u FIFA-u već bio obavljen ždrijeb za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1994. u SAD, prvo veliko natjecanje u koje je Hrvatska uključena bilo je Europsko prvenstvo 1996. Miroslav Blažević, koji je za izbornika ustoličen u ožujku 1994, poveo je izvrsnu generaciju na završnicu u Engleskoj, osvojivši prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini ispred Italije. U Engleskoj je Hrvatska svladala Tursku i Dansku, s kombiniranom momčadi izgubila od Portugala, te naivno, ali i sudačkom krivnjom, ispala od kasnijeg pobjednika Njemačke u četvrtfinalu.

Sad već iskusnija selekcija Hrvatske uz određene se muke uvrstila na Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj. U izlučnoj je skupini ostala druga, iza Danske, ali je u dodatnim kvalifikacijama nadmašila Ukrajinu s 2:0 i 1:1, a zatim ostvarila povijesni pothvat osvajanjem trećeg mjesta na završnom turniru u Francuskoj. Proboj među najbolja četiri Hrvatska je izborila u Lyonu pobijedivši Njemačku s 3:0, da bi treće mjesto osigurala pobjedom od 2:1 nad Nizozemskom. Velik je pojedinačni podvig izveo Davor Šuker, koji je sa 6 pogodaka bio najbolji strijelac turnira.

Pod iznimno dramatičnim okolnostima, Hrvatska je pretrpjela neuspjeh u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2000. u Belgiji i Nizozemskoj. Iako je doživjela samo jedan poraz u kvalifikacijama, na startu od Irske, tijekom natjecanja ispustila je i dva boda u Makedoniji, te joj je u posljednjoj utakmici trebala pobjeda nad Jugoslavijom u Zagrebu. U dvoboju punom preokreta, i unatoč igraču više punih 50 minuta, postigla je samo 2:2 i umjesto prvog zauzela treće mjesto u skupini.

S novim izbornikom, Mirkom Jozićem, i s bitno izmijenjenom selekcijom Hrvatska se bez poraza kvalificirala na Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji 2002, gdje je eliminirana u prvoj fazi, mada je u uzbudljivoj utakmici svladala Italiju s 2:1. Pod vodstvom Otta Barića Hrvatska se nakon slabog starta izborila i za nastup na Europskom prvenstvu 2004., pobjedom nad Slovenijom u doigravanju, da bi sa Zlatkom Kranjčarom za kormilom kao prva u skupini ostvarila plasman na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006.

POVIJEST 1. HRVATSKE NOGOMETNE LIGE

PRVACI HRVATSKE U NOGOMETU

Nezavisna država Hrvatska 1941-1945.

1941. Građanski Zagreb*
1942. Concordia Zagreb
1943. Građanski Zagreb
1944. Građanski Zagreb

Republika Hrvatska 1991.-2003.

1991. (neslužbeno) Inker Zaprešić
1992. Hajduk Split
1993. Croatia Zagreb*
1994. Hajduk Split
1995. Hajduk Split
1996. Croatia Zagreb
1997. Croatia Zagreb
1998. Croatia Zagreb
1999. Croatia Zagreb
2000. Dinamo Zagreb
2001. Hajduk Split
2002. Zagreb
2003. Dinamo Zagreb
2004. Hajduk Split
2005. Hajduk Split

*Croatia i Dinamo isti su klub

Hrvatski klubovi prvaci Jugoslavije

1923. Građanski Zagreb
1926. Građanski Zagreb
1927. Hajduk Split
1928. Građanski Zagreb
1929. Hajduk Split
1930. Concordia Zagreb
1932. Concordia Zagreb
1937. Građanski Zagreb
1938. HAŠK Zagreb
1940. Građanski Zagreb
1948. Dinamo Zagreb
1950. Hajduk Split
1952. Hajduk Split
1954. Dinamo Zagreb
1955. Hajduk Split
1958. Dinamo Zagreb
1971. Hajduk Split
1974. Hajduk Split
1975. Hajduk Split
1979. Hajduk Split
1982. Dinamo Zagreb

POBJEDNICI KUPA HRVATSKE

Nezavisna država Hrvatska 1941.-1945.

1941. Građanski Zagreb

Republika Hrvatska 1991.-2005.

1992. Inker Zaprešić
1993. Hajduk Split
1994. Croatia Zagreb
1995. Hajduk Split
1996. Croatia Zagreb
1997. Croatia Zagreb
1998. Croatia Zagreb
1999. Osijek
2000. Hajduk Split
2001. Dinamo Zagreb
2002. Dinamo Zagreb
2003. Hajduk Split
2004. Dinamo Zagreb
2005. Rijeka

*Croatia i Dinamo isti su klub

Hrvatski klubovi koji su osvajali Kup Jugoslavije

1951. Dinamo Zagreb
1960. Dinamo Zagreb
1963. Dinamo Zagreb
1965. Dinamo Zagreb
1967. Hajduk Split
1969. Dinamo Zagreb
1972. Hajduk Split
1973. Hajduk Split
1974. Hajduk Split
1976. Hajduk Split
1977. Hajduk Split
1978. Rijeka
1979. Rijeka
1980. Dinamo Zagreb
1983. Dinamo Zagreb
1984. Hajduk Split
1987. Hajduk Split
1991. Hajduk Split

Hrvatski igrači na Svjetskim prvenstvima

Dario Šimić u lovu na Jarnija

Igrač Mundiali Nastupi i golovi

11 utakmica
Robert Jarni (1990., 1998. i 2002.) 11 - 1

9 utakmica
Robert Prosinečki (1990., 1998. i 2002.) 9 - 3
Mario Stanić (1998. i 2002.) 9 - 1
Ivan Šurjak (1974. i 1982.) 9 - 2

8 utakmica
Zvonimir Soldo (1998. i 2002.) 8 - 0
Dario Šimić (1998. i 2002.) 8 - 0
Davor Šuker (1982. i 1990.) 8 - 6
Zlatko Vujović (1982. i 1990.) 8 - 0

7 utakmica
Goran Vlaović (1998.) 7 - 1
Branko Zebec (1954. i 1958.) 7 - 1
Aljoša Asanović (1998.) 7 - 0
Slaven Bilić (1998.) 7 - 0
Tomislav Crnković (1954. i 1958.) 7 - 0
Dražen Ladić (1998.) 7 - 0
Igor Štimac (1998.) 7 - 0

6 utakmica
Vladimir Beara (1954. i 1958.) 6 - 0
Zvonimir Boban (1998.) 6 - 0
Ivan Buljan (1974.) 6 - 0
Zlatko Čajkovski (1950. i 1954.) 6 - 2
Ivan Horvat (1950. i 1954.) 6 - 0
Dražan Jerković (1962.) 6 - 4
Vlatko Marković (1962.) 6 - 0

5 utakmica
Stjepan Bobek (1950. i 1954.) 5 - 1
Tomislav Ivković (1990.) 5 - 0
Davor Jozić (1990.) 5 - 0
Petar Radaković (1962.) 5 - 1
Josip Skoblar (1962.) 5 - 1
Bernard Vukas (1950. i 1954.) 5 - 0

4 utakmice
Silvio Marić (1998.) 4 - 0
Zoran Vulić (1990.) 4 - 0

3 utakmice
Alen Bokšić (2002.) 3 - 0
Ivan Gudelj (1982.) 3 - 1
Jurica Jerković (1974.) 3 - 0
Krunoslav Jurčić (1998.) 3 - 0
Niko Kovač (2002.) 3 - 0
Robert Kovač (2002.) 3 - 0
Srđan Mrkušić (1950.) 3 - 0
Stipe Pletikosa (2002.) 3 - 0
Milan Rapaić (2002.) 3 - 1
Daniel Šarić (2002.) 3 - 0
Josip Šimunić (2002.) 3 - 0
Stjepan Tomas (2002.) 3 - 0
Igor Tudor (2002.) 3 - 0
Velimir Zajec (1982.) 3 - 0

2 utakmice
Željko Čajkovski (1950.) 2 - 0
Dražen Mužinić (1974.) 2 - 0
Ivica Olić (2002.) 2 - 1
Davor Vugrinec (2002.) 2 - 0
Jurica Vranješ (2002.) 2 - 0

1 utakmica
Andrija Anković (1962.) 1 - 0
Dionizije Dvornić (1954.) 1 - 0
Miloš Hrstić (1982.) 1 - 0
Petar Krpan (1998.) 1 - 0
Željko Matuš (1962.) 1 - 0
Luka Peruzović (1974.) 1 - 0
Boris Živković (2002.) 1 - 0

Napomene:
Pregled uključuje nastupe Jugoslavije na Svjetskim prvenstvima do 1990.
Na Prvenstvu 1930. u Urugvaju nije bilo hrvatskih igrača.

Priredio Ozren Podnar